| Luko Paljetak | ||
|
POHVALA KAPARI
|
||
|
|
Mesa, žaladije, frit, Korizmenjak, Senj 1508 |
|
| Uspiješ vrlo rijetko vidjet cvijet Vlastiti, nježna, a i kad procvati Kraljica jedne noći on je, citra Na strmom ziđu, što na vjetru titra I ponavlja mu psalam da su sati Još kraći nego jesu, da je svijet Samotno mjesto; pupoljci su tvoji Zeleni biser, savršeno djelo Osame, u zid upisan tvoj rad Već je i prije zida, dok se kroji Nacrt mu; beru šutljivi te zato Da mi te bućni možemo u jelo Stavljati kao začin, da mu slasti Poveća tvoja trpkost puna sjete Kojoj je ona tek početak; zlato Zeleno ti si, onamo gdje rasti Ti možeš katkad anđeli tek slete Da odmore se; ti nam tažiš glad I budiš nam je, kaparo, ti cvijete Što vidjelo ga nije niti pola Onih što tobom slade se kod stola, Niti će ikad vidjeti ga, kazna To im je gora nego da te nikad Kušali nisu, cvijete od samoće. |
Dubrovnik, 1999.